Gotovo svaka škola organizira „nešto o drogama“: predavanje u dvorani, gostovanje policije ili film sa šokantnim scenama. Namjera je dobra, ali istraživanja su dosljedna – takve aktivnosti same po sebi ne smanjuju upotrebu sredstava, a neke mogu imati i suprotan učinak.
Što pokazuju istraživanja
Međunarodni standardi za prevenciju upotrebe droga (UNODC i Svjetska zdravstvena organizacija) sažimaju desetljeća istraživanja. Za škole su ključni zaključci:
Djeluje:
- programi koji razvijaju osobne i socijalne vještine – odbijanje, donošenje odluka, nošenje sa stresom, komunikaciju
- interaktivne metode – rasprava, igre uloga, rad u malim skupinama
- ispravljanje pogrešne percepcije norme („svi to rade“)
- niz susreta kroz školsku godinu, s ponavljanjem u sljedećim godinama
- dobro obučeni voditelji, uključujući nastavnike
Ne djeluje ili može štetiti:
- zastrašivanje i prikazivanje šokantnih posljedica
- samo informiranje o sredstvima, bez razvoja vještina
- nestrukturirani razgovori i jednokratni događaji
- svjedočanstva bivših ovisnika kao jedina aktivnost – mogu nenamjerno poručiti „preživio sam i sad sam zvijezda“
Zašto zastrašivanje ne djeluje
Učenici brzo prepoznaju pretjerivanje. Kad vide da prijatelj koji je probao kanabis nije „odmah postao ovisnik“, prestanu vjerovati i ostalim informacijama. Uz to, mladi koji su najviše u riziku često traže uzbuđenje – a opasnost im nije odbojna.
Uloga razrednika
Razrednici poznaju svoje učenike i imaju povjerenje razreda. Uz kratku pripremu mogu provoditi radionice jednako dobro kao vanjski stručnjaci – i, što je važnije, mogu nastaviti razgovor tijekom godine.
Svih šest radionica programa „Mladi bez ovisnosti“ osmišljeno je prema ovim načelima i stane u jedan školski sat. Pogledajte program ili preuzmite vodič za nastavnike.
