Primijetili ste da je učenik u zadnje vrijeme odsutan, umoran, razdražljiv, a ocjene padaju. Možda ste osjetili miris ili čuli komentare u razredu. Što sada?
Prvo: ne zaključujte prebrzo
Ponašanja koja nas brinu mogu imati mnogo uzroka – problemi u obitelji, vršnjačko nasilje, depresija, poremećaji sna, zdravstveni problemi. Upotreba sredstava samo je jedna mogućnost. Cilj nije „uhvatiti“ učenika, nego otkriti treba li mu pomoć.
Koraci
- Bilježite činjenice. Što ste vidjeli, kada, u kojoj situaciji. Bez interpretacija („drogira se“), samo opažanja („spavao na dva sata zaredom, crvene oči“).
- Razgovarajte s učenikom nasamo. Odaberite mirno vrijeme, bez publike. Počnite iz brige: „Primijetio sam da si u zadnje vrijeme umoran i da ti je teško. Brinem se. Kako si?“
- Ne obećavajte tajnost koju ne možete održati. Recite unaprijed da ćete, ako je učenik u opasnosti, morati uključiti stručnu službu.
- Uključite pedagoga ili psihologa. Stručna služba procjenjuje situaciju i postupa prema pravilniku škole.
- Roditelji. Razgovor s roditeljima organizira stručna služba. Naglasak je na suradnji i pomoći, a ne na kazni.
- Uputite dalje. Liječnik obiteljske medicine, Centar za mentalno zdravlje, centar za socijalni rad. Popis službi.
Što izbjegavati
- javno prozivanje i ispitivanje pred razredom
- etikete („narkoman“, „problematičan“)
- samostalnu „istragu“, pretraživanje torbi ili mobitela
- prijetnje isključenjem kao prvu reakciju
U hitnim stanjima – učenik ne reagira, otežano diše, ima napadaj ili prijeti samoozljeđivanjem – odmah zovite 124, ne ostavljajte ga samog i tek onda obavijestite ravnatelja i roditelje.
Nakon razgovora
Učenik koji je dobio pomoć treba i podršku u razredu: uključivanje, pohvalu napretka, razumijevanje. Isključivanje i stigma povećavaju rizik, a osjećaj pripadnosti školi jedan je od najjačih zaštitnih čimbenika.
Cijeli protokol na jednoj stranici, spreman za ispis, nalazi se u vodiču za nastavnike.
