Svi smo to doživjeli: netko ti nešto nudi, svi gledaju, a ti bi radije da te zemlja proguta. Dobra vijest je da je odbijanje vještina – a vještine se mogu naučiti i uvježbati, kao slobodna bacanja.
Zašto je teško reći „ne“
Mozak tinejdžera posebno je osjetljiv na to što misle vršnjaci. To nije slabost, nego normalan dio odrastanja. Problem nastaje kad nas strah od „ispadanja čudnim“ natjera da napravimo nešto što zapravo ne želimo.
Pomaže znati jednu stvar: većina tvojih vršnjaka ne pije redovito, ne puši i ne kladi se. Oni koji to rade obično su najglasniji, pa se čini da ih je više.
Pet načina koji djeluju
- Kratko i jasno. „Ne, hvala.“ Bez objašnjavanja. Što više opravdanja nudiš, to više prostora za nagovaranje.
- Ponovi. Ako netko inzistira, ponovi isto, istim mirnim tonom. Ne moraš smišljati nove razloge.
- Promijeni temu. „Ne, hvala. Nego, jesi vidio sinoćnju utakmicu?“ Fokus odlazi s tebe.
- Predloži nešto drugo. „Ajmo radije na pizzu / igrati FIFA-u / prošetati.“
- Odlazak je uvijek opcija. Ne moraš ostati tamo gdje se ne osjećaš dobro.
Rečenice koje možeš posuditi
- „Ne pijem, imam trening ujutro.“
- „Nije moja stvar, ali ti radi što hoćeš.“
- „Probao sam, nije za mene.“
- „Kladionica uvijek dobiva, čemu?“
- „Vozim / moji dolaze po mene.“
Dogovori s roditeljima tajnu „šifru“ – poruku nakon koje dolaze po tebe bez ispitivanja te večeri. Tako uvijek imaš izlaz, a ne moraš ništa objašnjavati pred društvom.
A što ako me ismijavaju?
Može se dogoditi – nakratko. Ali ljudi poštuju one koji znaju što hoće. Često ćeš otkriti da je još netko u društvu jedva čekao da prvi kaže „ne“. A ako te društvo stalno tjera na nešto što ne želiš, vrijedi se zapitati je li to pravo društvo.
Želiš vježbati? Isprobaj scenarije „Što bi ti rekao/la?“ – šest situacija iz stvarnog života.
